Otvorenje izložbe 1.6.2021. u Gradskoj knjižnici Zadar. Izložba će biti otvorena do 19.6.2021.
KORONA U KULTURI tema je kojom se nastojalo dotaknuti čitav niz promjena u načinu stvaranja, promišljana i konzumiranja kulture. Umjetnici su iz svojih zaključanih krletki (koje su najčešće bile olovne, a ne zlatne) dijelili pozitivne vibracije, emocije, boje, glazbu i riječ. Umjetnički fotografi su preispitivali medij, istraživali virtualnu stvarnost i dijelili vlastitu sliku svijeta, dok su fotoreporteri u izvanrednim uvjetima katastrofe nastojali zabilježiti surovu stvarnost pandemije koju je na ovim hrvatskim prostorima, osim zagrebačkog, slijedio još i niz potresa. Nova pravila svima su, posebno umjetnicima, donijela nova pravila igre preživljavanja. Novi životni uvjeti postali su osnovna tema u kojoj fotografska slika nije bila alat kojim su se izražavali isključivo fotografi.
Društvene mreže su u trenutku bile preplavljene milijunima fotografija na temu pandemije Covid-19. Javne i privatne ne-linearne slikopisne bilješke, potresne i sasvim osobne, naoko nevažne slike, dokumenti su vremena i osobni dnevnici. Po prvi put u povijesti čovječanstva, slika je u realnom vremenu zabilježila na koji se način ljudi suočavaju s pandemijama. Svatko sa pametnim telefonom stavljen je pred izazov bilježenja trenutka i dokumentiranja stvarnosti. Zahvaljujući razvoju tehnologije i načina na koji svakodnevno komuniciramo slikom, odlučujući trenutak nije više privilegija fotografa. Upravo se u toj činjenici skriva paradigma fotografske umjetnosti. Agencijski i redakcijski fotografi zaduženi za praćenje kulture ostali su bez fokusa. Bez egzistencije, baš kao i umjetnici. Nasuprot toga, u svojoj izolaciji, pojedinac se okrenuo konzumiranju kulture, knjigama, filmovima i virtualnim izložbama. Umjetnici su stvarali za sebe i svoju publiku, muzejske zbirke i galerije slika predstavljane su u virtualnom okruženju, pojam demokratizacije umjetnosti dobio je novo značenje. Fizičko iskustvo izložbe i kulturnog događanja postalo je sporedno, što je svojevrsni fenomen u kojem su gubitnici umjetnici koji nisu uspjeli utvrditi i prihvatiti nove specifičnosti kulturnih dobara i usluga. Umjetnička fotografija kao dio kulturne ponude, odnosno fotografi reporteri koji prate sektor kulture jednako su zakinuti kao i umjetnici. S druge strane, polje djelovanja postalo je globalno, umjetnici nisu ograničeni prostornim i vremenskim okvirima i svoju umjetnost mogu predstaviti najširoj publici.
Globalni pristup umjetnicima i njihovom radu, s posebnim naglaskom na medij fotografije, u odnosu na ekskluzivnost fizičkog pristupa umjetnini ima svoje mane i prednosti. Virtualni pristup ubrzao je vremenski slijed od ateljea do kolekcionara. Možda je to odgovor na poteškoće s kojima se danas suočavaju umjetnici. Nadajmo se kako će globalni pristup suvremenoj umjetničkoj praksi, dio koje je i fotografija, biti odgovor umjetnicima. Fotografske revolucije u povijesti medija događale su se redovito i u pravilnim razmacima, fotografija je uvijek preživjela nova i drugačija, usprkos brojnim proročanstvima o smrti fotografije. Preostaje nam nada kako je spekulativna budućnost na strani kulture i umjetnosti.