Otvorenje izložbe 5.11.2021. na Sveučilištu Sjever, Koprivnica. Izložba će biti otvorena do 20.11.2021.
Fotografski natječaj „Pogled s prozora“ imao je za cilj potaknuti na promišljanje i dokumentiranje povijesnog trenutka/vremena i okolnosti uzrokovanih korona virusom. U periodu intenzivnih Covid mjera „pogled s prozora“ bio je gotovo jedina mogućnost socijalizacije u prilikama života tijekom karantene. Naslovom natječaja ujedno se aludira i na povijesno značenje prve trajno fiksirane fotografske slike nazvane „Pogled s prozora“ u Le Gracu, koju je načinio Joseph Nicéphore Niépce, oko 1826. godine. Riječ je o fotografiji koja simbolički predstavlja praksu koja, kako ističe Flusser, „Uz izum linearnog pisma označava temeljni preokret u ljudskoj civilizaciji: pismo skida mrenu magijskog rituala, a fotografija nas vraća u magijski ritual“…
Također, fotografija snimljena s prozora, koju je napravio Louis-Jacques-Mandé Daguerres, Niépceov partner s kojim je usavršavao fotografski postupak, pod naslovom „Boulevard du Temple“, na kojoj pomalo magijski nestaju ljudi s ulice, može se dovesti u vezu s pogledom na mnoge gradove ispražnjenih trgova i ulica uzrokovanih Covid mjerama. Prva i druga fotografija označavaju novi početak. Prva nagovještaj, a druga javno priznanje i predstavljanje novog izuma znanstvenoj zajednici i javnosti. Ovaj natječaj a time i izložbeni postav nema nužno obrazac u kojem doslovno ali i metaforički rečeno „gledamo s prozora“, u pitanju može biti i „pogled na prozor“, „pod prozorom“, kao i “prozor u svijet”.
Autorima se pružila mogućnost da osobne doživljaje, iskustva i promišljanja integriraju u generalnu sliku o koroni i prilikama izazvanim Covid mjerama, a u ekspertizi pristiglih radova može se razmotriti utjecaj pandemije na recepciju fotografske slike, kao i pitanje utjecaja fotografske slike na percepciju pojava u društvu.
Iz analize pristiglih radova, vidljive su primarno dvije strategije prikaza: jedna kroz simbolički narativ, iskazujući potrebu za svjedočenjem onoga što autor osjeća, a druga iskazujući potrebu za svjedočenjem onoga što autor vidi- ikoničkog prikaza; dok u manjoj mjeri se realiziraju konstruktivne i konceptualne strategije.
Interpretacija fotografija koje su se plasirale u medijskom prostoru, za vrijeme širenja vijesti o pandemiji, kako navode studenti kao ispitanici u anketnom upitniku, svodi se na povezivanje slikovnog sadržaja s pojmovima straha, panike, depresije, … dok u vlastitim autorskim radovima svoje osjećaje vežu uz melankoliju, sjetu ali i bunt… Tako kreacija fotografija predstavlja svojevrsno utočište pred radikalnim prilikama koje pokreću traumatski događaji vezani za iskustva u pandemiji.
Trauma po nekim teorijama prvenstveno Farrella, traži način za njezino predstavljanje i proces njezine simboličke interpretacije, a posttraumatsko iskustvo se svodi na pretvaranje traume u figuru koja potražuje tumačenje. Premještanjem težišta s traume na njezinu reprezentaciju više se ne može ovladati traumom, već naprotiv, ona postaje sredstvom vladanja kroz različite oblike regulacije užasa ili terror managementa, kako Farrell naziva režim traume. U tom smislu koliko god ovi radovi ili medijske prezentacije fotografija raznih situacija uzrokovanih Covidom-19 reprezentiraju iskustvo, odnosno informiraju o navedenim okolnostima, a time ublažavaju i otupljuju doživljaj traume, indirektno se premeću u teror reprezentacije traume stalnim masmedijskim umnažanjem. Ovako postavljena teza i promišljanje upućuje na ideju o začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Ipak, umjetnička sloboda stvaranja kao i znanstvena moć razumijevanja, oslobađa pojedinca i društvo iz matrice prisilnog i opetovanog ponašanja te „skida mrenu magijskog rituala“ koja se iz sfere latentnog sve više premeće u sferu očiglednog, čime se otvara mogućnost boljeg razumijevanja svijeta u kojem živimo.
Ova se izložba realizira kroz tri inačice: virtualnom šetnjom Sveučilišnim centrom Varaždin, kao fizički galerijski postav na Sveučilišnom centru Koprivnica te instalacijom u prostoru video rada, koji predstavlja predavanje na istoimenu temu Korona latentna slika fotografskog medija, u kojem studenti, ovaj put, u sveučilišnim prostorijama slušaju snimljeno izlaganje koje je intonirano iskustvom online nastave.
Doc.art. dr.sc. Mario Periša